....jebes ti zivot...
ne mogu vjerovat...kao krene mi jednom u dugo vremena..krene mi...zaljubim se..i ono leptirici u trbuhu...osjecam se kao da lebdim...stvarno sam se osjecala kao da sam na sedmom nebu..i cim sam se tako ugodno i ispunjeno osjecala iznutra..to se vidjelo i izvana..nisam se mogla prestati smijati..uvijek sam bila nasmijesena..i svi su mi rekli da zracim nekom pozitivnom energijom..i bila sam sama sebi kraljica..bila sam si na vrhu svijeta..kao da sam nad svima..i kao da nitko nezna kako se osjecam...smijala sam se i veselila glupostima..
samo par puta u zivotu sam se stvarno zaljubila...Zaljubila sam se u predivnog decka..predivnih plavih ociju..ali ne decka prezgodnog, nogometasa..ili neznam nekog manekena..zaljubila sam se u jednog decka za kojim se u gradu ne bi okrenula svaka..nego ona koja trazi nekog posebnog...nekog drugacijeg..ta sam bila ja..ok ja njega nisam vidjela u gradu..vidjela sam ga nazalost na jednom drugom mjestu..bolnici..eto upoznali smo se u najgorim uvjetima..kad smo oboje bili bolesni..na svu srecu..i ja i on smo dobro..
da zaljubila sam se u bolnici..prvi ali ne i zadnji put.. on je meni bio predivan..u ocima sam mu vidjela da je decko iznutra dobar, da mu je dusa na mjestu..i da nema one karakteristike..ostalih deckiju...jednostavno bio je POSEBAN...dugo vremena nisam mu mogla priznati nista...bili smo poznanici...
ali ja kad za nesto zapnem ne odustajem..i nisam odustajala...vrijeme je nazalost..letilo prebrzo...a ja sam se i dalje premisljala i razmisljala...da predugo sam razmisljala...znam...a vrijeme je i njemu izbrisalo i ono malo osjecaja koji su bili namijenjeni meni..i samo meni!..one rijeci..vjeruj mi nikada ih necu zaboraviti..neko vrijeme sam izgubila i ono malo nade da cu ga ikada vidjeti..a kamoli cuti, dodirnuti...zagrliti...bilo sto..samo da ponovno vidim te plave oci...oci boje neba..nekad bi se tako znala izgubiti u njegovim ocima..zagledala bi se i jednostavno nisam mogla cuti sta mi govori..a kamoli jos i koje karte baca (igrali smo remi)...i to je jedna od stvari koje necu zaboravit...uvijek sam mu pustala...i bio je sretan zbog toga..taj osmjeh..to sretno lice..necu ga zaboravit vjerujte mi...nikada!!
prije nekoliko tjedana...skupila sam i to malo hrabrosti sto imam u sebi...podrsku najboljih prijateljica sam vec imala i bez njih ne bi uspjela...DEDE, SARA I AJA!!!! HVALA...
javila sam mu se...sjetio me se...pricali smo..i pricamo..tako sam bila ispunjena..opet sam bila sretna!!! ali imala sam los predosjecaj...znala sam da moja sreca ne moze dugo trajati i da ce se dogoditi onaj trenutak koji ce mi unistiti svo zadovoljstvo i srecu koju sam osjecala..da cu se vratiti onoj depresiji i tuznim osjecajima..prije nego sto sam upoznala xy...previse sam bila sretna jel da??? i ja mislim da je sreci bilo vrijeme za kraj..ljubav?? ljubav je bila neuzvracena..kao sto je i vecina danasnjih..jesam u pravu?? nadam se da nisam..nadam se da sam jedina kojoj se ovo dogada jer ne zelim da se itko osjeca kao ja sada..u ovom trenutku dok ovo pisem..dok se pokusavam rijesiti problema i napisati ih na papir..mozda mi bude lakse..a mozda i ne..zelim ovo podijeliti sa vama da ne bi pogrijesili kao ja..UCI SE NA TUDIM GRESKAMA..moju ste valjda prepoznali..KASNO..VRIJEME BRISE SVE..SVE STO ZELITE NAPRAVITE SAD I ODMAH..NEMATE STA IZGUBIT..moj..kraj se dogodio...danas...bas danas..je danas petak 13 nije?? mozda bi mi petak 13 bio sretniji...
eto sad znate...mojoj prici je kraj..bar za sad..
on sad ima drugu..druga koja ga vjerojatno ne voli kao ja..i koja ga ne zasluzuje...neka koja zeli iskoristiti njegovu dobrotu i da moze njegove oci gledati cijeli bozji dan...
eto..sad se vracam rutini..vracam se onim danima kada se osjecam kao da me nitko ne razumije, kao da sam sama na ovom svijetu, kao da nema nikoga da me voli...kao da nema nikoga kraj mene da bude kraj mene dok krocim u novi dan..u novi dio mog zivota..u novu borbu..
imam 3 osobe...i tek danas sam stvarno shvatila da im je stalo do toga da budem sretna..Dijana, Aja i Sara..da cure..volim vas..i znam da smo sve KRALJICE..i da nas vise NITKO I NISTA NE MOZE OBESKRABRITI..BORIT CEMO SE..I NECEMO POSUSTAT...osvojit cemo mi njih...nece nam moc odoljet..do petka!!!!
...little angel...
KRALJICE MOJE: Sara, Aja, DeDe, Anchy i Pexa...cure volim vas najvise...4 ever together..,FRENDICE IZNAD DECKIJU!!! hoes over broaz!! pusa...
04.03.2008. | 22:38 | 5 K | P | # | ^
...let's grow up!...together...
...vrijeme leti tako brzo...a mi smo sve stariji i odrasliji...nasa razmisljanja, odluke i stavovi se mijenjaju iz dana u dan...pocinjemo razmisljati o raznim temama i problemima o kojima smo i prije slusali i znali za njih ali nismo im pridavali nekakvu posebnu paznju...sada se to mijenja...muce nas stvari za koje stvarno ne bis rekao da bi te mogle muciti...prije nisi znao sta je zapravno samopouzdanje i samopostovanje..a danas...danas o tome stalno pricaju..ako nemas vjere u sebe i svoje sposobnosti da neces moc nista postici u zivotu..da ako ne volis sebe ne mozes voljeti ni druge..a ako nemas ljubavi...e onda nista ne ide kako treba...a to sam sigurna svi znamo..
uvjerena sam da cemo svi mi naci nas pravi put...vjerovati u sebe...da cemo uspjeti u onome sto volimo..i cime se zelimo baviti kad budemo "veliki"..
gledala sam djecu kako hodaju po gradu sa uciteljicama..svi su bili veseli, bezbrizno se drzali za rukice, smijali i eto promatrali grad...one torbe pa vece su od njih samih...u ocima im vidis da ne razmisljaju o nicemu...oni stvarno ne razmisljaju o onome sto ih ceka..neznaju sto je zivot...i tako im zavidim...igra, zabava, prijatelji i eto malo ucenja u skoli je sve o cemu razmisljaju...i ja bi htjela da mi je igra najveci problem u zivotu..i ja bi htjela biti opet dijete...dijete sam zapravo i ja sama..al vec malo odraslo dijete..."veliko dijete"...znate onu "staru"...svi smo mi djeca u dusi...i jesmo...
ali netko to pokazuje vise a netko manje...
pocela sam razmisljati na nekakav zreliji nacin...pocela sam promatrati ljude...psihologiju ljudi...(ne ne necu na psihologiju...ne zanima me toliko..haha)...koliko smo razliciti...jedinstveni svatko na svoj nacin..i to mi je tako lijepo...ta razlicitost..
...ta cinjenica da ne postoji ono savrseno, najbolje, najljepse, najslade...svatko je poseban na svoj nacin..meni ce nesto biti predobro a tebi pak najgore...trebamo postovati druge...tuda misljenja i odluke...njima je to najbolje...i ne bi trebali drugima nametati svoje misljenje..njihov zivot njihove odluke...
i teži u svemu koliko ti je moguće za
savršenošću ...znaj da je strpljivost
krepost koja te najviše uzdiže prema savršenosti...
raspisala sam se..malo..
eto ostanite lijepi simpaticni zgodni i pametni...
do citanja..
...little angel...(njemu pusa..v.t.)
23.11.2007. | 22:56 | 17 K | P | # | ^
...rijeci te...sjete me..
Kad me tuga slomi nek moja zalost k tebi otplovi,
nek ti u srcu ostane i moje bice nek tvoje postane.
I sve ono sto srce boli
lakse cu podnijet, jer netko me voli.
....nisam ti rekla da te volim samo eto tako reda radi...rekla sam ti da te volim jer to stvarno mislim i osjecam...zelim da znas da me spoznaja da zivis i da postojis drzi na zivotu svakog dana..zelim da znas da svakoga dana mislim na tebe..nemoj misliti da su ovo samo prazne rijeci jedne cure koja umire za tobom...i ne zelim nista...nista ne trazim..dovoljan mi je tvoj pogled i osmjeh..koji ce mi dan ispuniti srecom...cuvaj se..molim te...
Nebo zna gdje je moje maleno...
Nebo je nocas krivo za sve.
O,da si barem ovdje,ali nema te...
Volim te...
neznam sta da jos napisem...nemam inspiracije...
ae inđoj...papa
do citanja..
..little angel...
17.11.2007. | 18:02 | 21 K | P | # | ^
